JA SAM MC !

Što ono oči vide, ruke stvaraju!

07.02.2017.

PORNOGRAFSKI RJEČNIK – ILI KO TU KOGA J…E!

Znam da me dugo nije bilo ovdje, ali što bi rekla Dragana Mirković: “Ono što se čeka dugo to je najslađe”! Ja mislim da smo mi jedan vrlo promiskuitetan narod. Toliko dozvoljavamo da nas političari je..bu sa svih strana i u zdrav mozak da to prosto ne može biti čista slučajnost, sad ili su oni dobri jebači ili smo se mi navukli na taj sex. U to ime sam napravio gradaciju takvog sexa nešto kao vodič kroz pornografiju u BiH: - POVREMENI SEX- Dešava se svako dvije godine, od izbora do izbora, jebe ko stigne, na kraju svi popušimo! - KONTINUIRANI SEX- Dešava se kad god ti ustreba neki papir, bilo šta. Uglavnom jebu sa i bez posrednika, ponekad i više puta dnevno. - ČUDNI SEX – To je ono kad nas konstantno jebu a mi se stalno pitamo KAKO TO! - NEVJEROVATAN SEX- POnekad kad popuste nas vidimo kako gore prozvani jebu druge, mi se onda začudimo I kažemo a MA TO JE NEVJEROVATNO! Zato sam ja odlučio da se pripremim. Kad već jebu hoću barem i ja jednom da probam i da uživam!

19.08.2011.

NE PRED DIJETOM!

Dragi / e...

Odmah da vam kažem da ja strašno volim djecu. Tuđu. To su ona djeca koju možeš malo uzeti, poigrati se, gući gući, pa ih onda nakon jedno 20 minuta upotrebe fino vratiti roditeljima.

I što je najbitnije možeš odabrati trenutak kada je mali zdrav, kada su pelene čiste, kada mala ne plače jer joj rastu zubi. To se u modernom vojnoj nauci zove tempiranje.

Ipak nedavno sam shvatio da roditelji, vlasnici gore pomenute djece, već imaju savršen sistem osvete.

Evo naime o čemu se radi.

Ko rijetko kad u životu posljednjih dana odlučio sam pozvati neke ljude koje nisam vidio godinama na jedno malo pićence kod mene. Svi su to jedva dočekali, nekako nas je život razdvojio, nema se vremena, znaš kako je i sl.

I svi su došli u nekoj kažuel varijenti.

E sad da malo skrenem sa teme. Danas mi je palo na pamet da bi žene obavezno trebale voditi muškarce u kupovinu. Mislim ipak smo mi konzumenti onoga što one oblače. Mi bismo sigurno dodali neku praktičnu notu, te da je rajfešlus od početka do kraja da se lakše otvori sve to, ukinuli bi jednodjelne stvari čisto da imamo izbora kada nam se gornji ili donji dio ne svidi i tako. Vrlo praktično govoreći.

Dakle u neka doba mi banuše neki davni ljudi. I svi su bili stari samo sam ja i dalje izgledao kao da mi je  27. Doduše ja već 13 godina na interentu imam 27 godina ali to je neka druga tema.

I krenem ja sa vinom kad čujem:

- Ne pred dijetom!

Krenuh da ispričam neki vic, dosjetku kad opet:

- Ne pred dijetom!

Krenuh da upalim TV, baš krenula  Bafi da pobije vampire kad opet:

- Ne pred dijetom!

Krenuh da zapjevam koji hit kad opet:

- Ne pred dijetom! 

I tako još jedno 10 000 puta.

Šta bi tek bilo da sam krenuo da pustim jedan od onih naših "edukativnih" filmova uz koje smo znali sijeliti svu noć. Kad smo već kod tih filmova moram vam ispričati jednu zgodicu. Naime, kako sam otkrio da na internetu imate milion besplatnih filmova, odlučio sam skinuti komplet GOSPODARA PRSTENOVA.

Skinulo se to i ja nisam ni gledao šta je, neka kad budem imao vremena fino ću pogledati sve zajedno.

Dođe meni tetka i ja sav sretan da se pohvalim kako imam te filmove.

- U što bih ja voljela da to pogleda, reče mi tetka!

- E taman, rekoh, i stavim DVD.

Sljedeće što se čulo bilo je uuuuu, mmmmm, uh uh uh, ah ah ah!

Naime, jedan od tih gospodara prstenova je bio najtvrđi pornić koji sam ikada vidio. Nedugo kasnije sam nabavio slične obrade filmova kao što su: Ben Hur, Istjerivač đavola, Poštar zvoni dva puta, Prohujalo s vihorom...

Tako da sada rijetko zovem društvo na piće kod mene. Sve dok i ja ne budem imao dijete i sa apetitom odem kod nekoga da mu userem veče:

- Ne pred dijetom!

19.08.2011.

TETA NAVIGATORKA!

Dragi/e...

Moj život definitivno ne ide željenim tokom. Kolosijekom.

Baš zbog tog razloga, a i zato što sam želio probati novi gadget odlučio sam na svom telefonu instalirati navigaciju. Znate to je ono kad se vozite gradom a teta vam uredno govori gdje da skrenete. Moj jedan prijatelj je tako poštujući instrukciju "Skrenite oštro lijevo" zamalo udario u muzej. Alije Izetbegovića.

Jedan drugi moj prijatelj je tako išao u Visoko. Htio je kupiti suhog mesa i kožne pantole. I tako on dođe do raskrsnice i čeka da mu teta / navigatorka kaže gdje da ide a ona šuti. I šuti. I šuti. Napetost se mogla nožem rezati. I šta će čovjek krene pravo. Nakon samo 20 sekundi začuje se teta:

"Rekapitujacija rute, vratite se 20 metara nazad"!

"Mrš j....em ti mater", reče moj drug i isključi je za sva vremena. Uređaj je dao ocu da se zna kretati kad ide da plati račune i podigne penziju. Kaže da mu sa tim  uređajem stari bude dugo van pa mu onda neko može doći. Na piće.

I tako odlučih ja jutros da probam tetu / navigatorku na svom mobitelu. Inače moram vam reći da stvarno žvaka nije za seljaka, ili da za koza nije sijeno, što bi rekao naš narod, tako ni za mene neki bolji mobitel. Od svega što on može ja koristim samo kameru. Tek neki dan sam naučio kako da napravim da mi e mailovi stižu na mobitel. Ako ima neka besplatna linija. Ima jedna kod onog WC-a na Baščaršiji, kod sebilja. Smislio sam im slogan:"Uz pišanje, slobodno surfanje"¨!

Hm, dakle krenem ja sa tetom/navigatorkom. Skoro pola puta je računala, ostatak puta me htjela zajebati. Sad ili joj karte ne valjaju ili se ona stvarno jutros bila nameračila na mene.

A ono što me najviše nerviralo je taj dijalekt. Kada su mi to instalirali rekli su mi da mi mogu staviti ili hrvaticu i sprkinju pa da odaberem. Ja sam samo rekao ovo drugo i vjerujte mi na riječ da tu nije bilo nikakve nacionalne akonotacije.

Tako, vozeći se jutros sa tetom/ navigatorkom, ja sam sam smislio kako bi to radila teta / navigatorka / bošnjakinja. Evo samo za vas iz prve ruke:

- Selam alejkum momak, hairli poranio. E nek si me vala uključio. Dokle bi ti momak. Hoš' na čaršiju po somune za iftara ili ne do dragi Allah na poso? Hajde bilo ti zapovijeđeno ukucaj mahalu pa da saburom krenemo.

Tip, tip, tip (ovo ja ukucavam adresu).

- E insana što ga probra. Al hajd, veži se pa da polahko krenemo.

- Tu tu tu tu - e momak ovo ti je muzej rahmetli Alije Izetbegovića. ovdje ne trebaš skrenuti al samo da ti pokažem, malo grada već kad se vozimo. Jazuk je bolan provozati se nako. Nego jesi li se ti oženio?

- Nisam, odgovaram smireno teti navigatorki, ne mogu da nađem pogodnu ženu.

- Hi hi hi naleta. E momak jel znaš kako se sada u Bosni rangiraju žene? Imaš tri kategorije: Bezze, nako i dinara joj ne bi uzo!

Nego momak maloprije si ti trebo skrenuti al halali Boga ti, mene malo ponio ovaj naš avaz pa se malo smela. Ide ti sada jedna raskrsnica pa de se ti pripremi da polahko uniđer lijevo pa onda pravo, pa opet desno, pa gore do vratnika, al malo prije i eto tu si. De ti sad nastavi sam odoh ja malo da popričam sa drugim narodom. I Allah imanet, fala što si koristio usluge naše navigacije, pa navrati vako nekad sa djecom, ne budite stranci, vama je lakše kad ste sa kolima.

- Hej Feride hodi majka ti da krišku...čujem kako se udaljava moja teta navigatorka.

Eto, ne znam da li ćete stići gdje ste krenuli ali da ćete se dobro ispričati, to je sasvim sigurno!

 

18.08.2011.

KAKO SU ME NAVUKLI ILI KO JE OVDJE OVCA!

Dragi/e...

Tek nedavno sam shvatio da sam ja jedna vrlo naivna osoba. Plah, živ se ne čujem, sve sam ovo i ranije znao, ali da sam podložan najprefinjenijim vidovima manipulacije, to sam saznao tek nedavno.

I mogu vam reći da mi se od tog dana poljuljalo. Samopouzdanje.

Naime, kako vodim zdrav život do nedavno nisam probao nargilu. Vidim po kafanama kako je to sada INN i kako svako ko drži do sebe barem jednom sedmično ode i naruči ovu ili onu aromu. 

E sad, i moja priča sa nargilom je krenula naivno kao i sve druge:

- Hajde bolan potegni malo!

- Ma neću ja znate ne pušim!

- Hej pa nije to ovo duhan!

- A šta je!?

- Ma neka aroma, ovdje nema ništa osim arome, evo vidiš, samo probaj!

- Ma neću, meni je dosta i ovaj sok od zove.

- Ma hajde, nemoj biti party breaker!

Sada je vrijeme za malu digresiju. Ja strašno volim da se družim i nije mi bilo lako kada sam optužen da sam party breaker.

Potegnuo sam jednom i onda tako u narednim mjesecima skoro svaki dan!

E da, tek nedavno mi je rečeno da nargila može biti opasna, da u plučima i dalje nakuplja, kako su mi rekli, pogan, i da ako pretjeraš može izazvati i neku vrstu ovisnosti.

U međuvremenu sam kupio i sam nargilu da imam za po kući, kad mi ko dođe. Platio sam je nevjerovatnih 80 KM, jer je to kako su mi rekli najjeftinija nargila u gradu. Naš čovjek sam pravi, svojim rukama.

Jučer šetam gradom, vidim sniženje 30 %. Prodaje se i nargila. Sračunao sam koliko onda košta kada se od 80 KM odbije 30%.

I zapitao se kako to da sam u vrlo kratko vrijeme čak dva puta ispao OVCA!

17.08.2011.

ČAROBNA NOĆ I ODAKLE MI BALKON!!

Dragi...

Evo mene opet nakon nekoliko godina. Najljubaznije vas molim da se ne ljutite na mene. Razlog zašto nisam do sada pisao je što sam imao kreativnu blokadu. To je ono kad odjednom više nemate tema o kojima biste pisali.

Ja jesam imao tema, ali mi je bilo mrsko da pišem pa se onda to s razlogom može nazvati "Mrska kreativna blokada".

Svašta se desilo proteklih godina. Ja još studiram homeopatiju, još se nisam oženio, još nemam svoj stan...Čekaj sad ovako kako napisah ispade da je sve isto kao prije dvije godine.

E da...Ja sada imam 40 godina. Nisam sijed, ali imam 40. Godina.

Nedavno mi je drugarica rekla kako se dobro držim za svoje godine i kako se nisam baš previše ofuco.

Kako život piše drame, neku noć je i moj život napisao jednu. Dramu. Dosjetku takorekuć. Iz nekog čudnog razloga, a vjerovatno zato što mi je bilo vruće, odlučio sam iznijeti svoju stolicu za ljuljanje na balkon da se malo rashladim. Mislio sam da napravim kaficu i da polako dremuckam u svježini balkona i 3000 kadifica koje mama svake godine tu posadi.

Nisam ni razmišljao o onom što bi se moglo desiti tim miojim činom, i kakave to zastrašujuće kosmičke sile može pokrenuti kad u samo jednom trenutku ostadoh kao sleđen.

PA JA IMAM BALKON!

Grozničavo sam tražio po svom sjećanju podatak kada sam ga zadnji oput vidio, odakle je mogao da se stvori, ko su prastari graditelji koji su ostavili tragove iza sebe u vidu balkona...I ništa.

U mom sjećanju nije bilo ničega samo sigurni fakt da taj balkon ja nikada u svom životu nisam vidio.

Hitno sam nazvao sve svoje prijatelje, i svi su se kleli da moj balkon, a bili su milion puta kod mene nikada nisu vidjeli.

Majka mi je rekla da ga se i ona slabo sjeća.

Na stranu to što mi je ta kafica bila ko ni jedna prije, što sam se baš odmorio.

A trebala je to biti baš čarobna noć...

Evo i sada vam pišem sa balkona. Pišem tiho, jer ko zna ko tu još živi osim mene...

 

25.07.2010.

IMAŠ LI SITNO OD 100 FRANAKA!

Ne može čovjek u ljetno vrijeme ostati ravnodušnim.

Jednostavno ne može. Kako god okreneš i kuda god da okreneš naletiš na dijasporu.

Ja sam mislio da sam razvio odbrambene mehanizme. Sve do nedavno. Mislio sam kako je dijaspora fokusirana samo na glavne ulice, kako ih periferija ne interesuje jer kod njih u Gruningenu se ipak šeta samo glavnom ulicom. Kod njih u Gruningenu imaju kupiti i hot dog na tim glavnim ulicama. Nije to tako prosto i divljački ko kod nas ćevapi.

S obzirom da je radi bajrama SFF pomjeren ka julu, ovo je baš dobro došlo i dijaspori. Doduše mi smo još sto godina iza, kako reče neki dan jedan dijasporac na ulici, mi nemamo movie house, oni imaju, kod njih u taj movie house možeš kupiti kokice, piće, kod nas ne možeš od VIP osoba doći ni do karata.

Sve sam to mogao podnijeti sve dok nisam vidio da je dijaspora ove godine osvojila i tržne centre na periferiji grada. Eto poranim neko jutro u 8 sati. Računam nema nigdje nikoga, biće mjesta na parkingu blizu ulaza.

Kada tamo nigdje da ostaviš auto. Da mi drug nije radio u praonici na tom parkingu morao bih se vratiti kući, ostaviti auto, pa onda ponovo pješke do tržnog centra.

I taman kad sam uspio riješiti pitanje parkinga, onda sam shvatio da su sva kolica za kupovinu zauzeta. Šta ću, rekoh sebi, uprtiću u naramak par stvari koje mi trebaju.

E to je kad pravite račun bez krčmara. Nema  artikla za koji sam posegnuo da me nije preteklo 6-8 ruku. I svaka od tih ruku je govorila jedan od stranih jezika. Dvije tri su mi pokazale i šipak ali i to je čar neverbalne komunikacije. Skoro pola sata koliko je trajala moja kupovina nisam čuo ni jednu domaću riječ. Sve strani jezici...Osjećao sam se ko da sam u sred Švedske, Holandije, Amerike, Njemačke...

Nekako sam uspio oteti par bazičnih atikala koji su mi trebali i krenuo prema kasi. Na svakoj od njih je bio red od 30 metara, ali red u kojem u isto vrijeme stoji četveročlana porodica. I taman pomisliš kako si došao na red, kad Meho zovne Jurgena, Mirel i Sofiu da mu se pridruže sa dodatnih 50 artikala koje su u međuvremenu lovili dok je on čuvao mjesto.

Pošto sam imao samo dva artikla odlučio sam ići na onu bržu kasu, kad ispred mene dijsporac stoji sa punim kolicima. Ja onako ljubazno pitam zašto tu stoji kad je to brza kasa.

"A jel piše ovdje do 5 artikala", pita me on?

"Pa da, ali vi imate puna kolica", odgovorio sam...

"Eeeeeeeeeeeeee, to nije bitno"...Odgovori dijasporac...

Stvarno, imao je 80 piva 40 smokija, 30 kobasica, 10 komada sira i 5 školjki jaja - dakle pet artikala, ko je kriv što nije ograničen i broj artikala po komadu.

I taman kad sam pomislio da je sve gotovo, samo još da plati, on izvadi nekoliko stotina franaka i okrenu se meni: "A da nemate sitno 100 franaka"?

Nemam...

Treba li govoriti da je sljedećih pola sata trajalo dok nije našao karticu na kojoj ima para jer je tek tada shvatio da ne može platiti u francima, a sve je podigao sa kartice da potroši u voljenoj Bosni...

Eto...

Nekako sam se dovukao kući...

Zamračio sam prozore, zaključao vrata...Nigdje ne izlazim. Jer više nigdje nije sigurno...Valjda ni taj oktobar nije daleko...

S.

 

14.07.2010.

TOPLOTNI UDAR I NEMORALNA PONUDA!

Dragi i drage...

Ja stvarno ne znam da li postoji osoba na ovoj planeti koju maler prati više od mene. Ne, nemojte misliti da sam pao u neku depresiju, naprotiv super se osjećam posljednjih dana. Moja izjava sa početka ovog posta ima jako važne argumente. Iza nje. Iza izjave.

Ja za sebe mogu sa sigurnošću reći da sam zimogrižljiva osoba. I da volim vrućinu. Jer sam zimogrižljiv. Volim ljeto. Oduvijek sam to govorio. Da volim ljeto. I svo ovo vrijeme koje je iza mene, od septembra prošle godine pa sve do maja, kada je bilo finih dana, pa i toplih ali bez toplotnog udara, ja nikada nisam dobio ni jednu ponudu na jedan od mojih profila koje imam po internetu.

A sinoć, koji minut nakon što su najavili toplotni udar na vijestima, stiže mi ponuda." Ćao, ja sam opuštena živahna cura, 27 godina, iz dijaspore, dolazim u posjetu kod svojih i tražim nekoga za provod, može i sex! Jesi li zainteresovan"!!!

E sad, nije da mi srce nije zadrhtalo, konačno sam i ja dobio nemoralnu ponudu. I odmah sam vidio sve one fine scene iz "edukativnih" filmova koje često gledam. Konačno i ja imam ponudu iz dijaspore, ko zna možda to vodi i do papira, emigracije i sl. A onda sam se sjetio rečenice TOPLOTNI udar. Mislim, šta čovjek može uraditi kad preko njega prolazi toplotni udar.

NIŠTA!!!

I preživljavanje je, barem su tako mediji najavili, vrlo upitno. A ko zna i kakav mi je pritisak. Možda je i neka polenska groznica na pomolu. A i moja homeopatija djeluje tek NAKON što se pojave simptomi. A i šta se može i uzeti da spriječi litre i litre znoja koji su obično prateća pojava svakog pristojnog toplotnog udara...

E baš i ja nemam sreće...

Taman dobijem nemoralnu ponudu kojoj se obradujem ko malo dijete kad mu se da prvi sladoled u životu, prvi balon, prva žvaka, prvi ski rool - i sve moje nade pokopa jedan obični toplotni udar!

Zato sam fino i iskreno odgovorio: "Hvala puno na ponudi, ali ja u ovo vrijeme nisam u Sarajevu, evo me sa društvom na moru, kupamo se i svratio sam samo na tren do internet kluba da provjerim e mail".

Kako sam se osjećao poslije ove poruke koju sam napisao!?

Sad toplotni udar može lupati koliko god hoće.

Meni je i onako svejedno!

 

 

 

09.07.2010.

MALI ZELENI ILI KO TU KOGA J....BE!

Znam da me nije bilo skoro godinu dana...

Mnogo toga se promijenilo u mom životu. Prvo sam počeo studirati homeopatiju. Znate, to je ono kad vam ljudi 2 sata pričaju o svojim problemima a vi im onda pomognete. Eto jednom je moja pacijentica došla i žalila se kako ima 6-7 cisti, svugdje negdje. Ljekar joj je samo mogao savjetovati operaciju. Nakon dva mjeseca tretmana su joj na pregledu ustanovili da su joj ostale samo dvije.

Kada je to vidio njen ljekar je pitao: " Šta ste radili"!

Žena mu je morala na kraju priznati da je bila na homeopatiji, na šta se on izderao na nju: " Pa jeste li vi normalni. Šta to radite od sebe. Kada vas upropaste onda dođete kod nas"! ?

Ipak nije ovo razlog što pišem.

Danas sam pročitao vijest da su neko selo u Bosni posjetili vanzemaljci. Ostavili su okrugli trag u blizini nekog jezera i sad svi idu da to slikaju. Sad, da ne ulazimo u razloge zašto nas posjećuju...Biće da smo mi zapravo u nekom zološkom vrtu. I oni jednostavno hoće da nas pokažu svojoj djeci. Sad što je neko dijete ostavilo taj okrugli trag, pa ne mogu ni oni otići bez traga.

Zanimljva je stvar da kad god vanzemaljci slete u neke druge zemlje judi prijave da su ih seksualno zlostavljali. E sad, ili oni gore u onom selu šute, ili smo se tolilo navikli da nas j...be ko stigne da ni vanzemaljci nisu neka promjena, vijest.

Primjere j....nja imate na svakom koraku. Ako idete u poštu obavezno se izderu na vas jer niste ponijeli sitno, a ako dođete sa sitnim onda se izderu na vas ko da ste sjedili ispred džamije.  Ako ste kojim slučajem došli u opštinu da izvadite neki papir, onda će vas j...ti 10 do 20 dana. I obavezno vas i zajebati nekoliko puta jer nema tih papira koje vi možete izvaditi a da vam ne usfali još jedan bez kojeg se ništa ne može završiti. Eto baš sam se neki dan vraćao iz Minhena kada me na sarajevskom aerodromu naš policajac, držeći moj pasoš u ruci pitao odakle sam i iz koje zemlje.

"Pa iz Bosne", rekoh...

"Jeste li sigurni", pitao me i poljuljao i ono malo samopouzdanja koje sam imao.

Dakle mali zeleni...Hm...Da nisu oni došli radi nekog eksperimenta?

Sad kad razmišljam kakav bi to eksperiment mogao da se nad nama uradi?

I pade mi na pamet sjajna ideja.

Što ne bi imali sex sa nama pa da vide kako se ponašamo?

Mislim često su prijavljivali oni što su ih otimali da su sa njima imali sex. Kakve smo mi sreće nama su garant sletili neki filozofi ili matematičari. Zato valjda crtaju te krugove.

Umjesto da se fino j.....u sa nama.

19.09.2008.

ALTERNATIVNI SVIJET

Dragi/drage moji/moje...

Pošto neki koji čitaju moj blog već protestuju što odavno nisam ništa napisao, evo odlučio sam malo da osvježim svoj blog sa riječ dvije o stvarima koje su se desile u međuvremenu.  Kao prvo odmah da znate.

NAPRAVIO SAM EXPERIMENT I USPIO PRODRIJETI U ALTERNATIVNU DIMENZIJU!

No prvo da vam kažem  da sam posljednjih dana shvatio da mi se prag tolerancije potpuno istopio. Zapravo, bolje je reći da ga nema. Nisam baš siguran da li mi je ikad i trebao. Prag tolerancije.

Danas sam razmišljao da li smo sami u svemiru. I skontao da nismo. Sami u svemiru. Eto ima nas najmanje troje. Srbi, hrvati i bošnjaci.  To je troje. Ponekad se pominju i ostali ali meni nikad nije bilo jasno da li su oni ostali, ili OSTALI. Možda će vam moja dilema biti jasnija ako to kažem na engleskom jeziku - nisam siguran da li su ostali OTHERS ili ostali  LEFTED.

Doduse postoje neke nezvanične teze da ima i amerikanaca i danaca, i šveđana, ali mi dobro znamo da su to oni isti srbi, hrvati i bošnjaci koji samo privremeno žive u americi, danskoj, švedskoj. I ostaće tamo samo privremeno, jedno pet-šest generacija.

I tako razmišljajući o svemiru sjetio sam se onog filma ET. Sigurno ste ga gledali. Vjerovatno ste i vi probali letjeti biciklom, znate ona scena sa mjesecom. Ja sam probao i pao sa šupe. Slomio ruku na dva mjesta i nosio onaj gips oko vrata.

Ipak ostala je jedna stvar iz tog filma koju nisam probao. Znate kad ono ET od kišobrana i gramofona napravi onaj uređaj za komunikaciju. Sličnu sam stvar i ja ovih dana napravio. Želio sam po svaku cijenu da stupim u kontakt sa alternativnom dimenzijom.

I stvarmo je sve išlo ko u filmu. Sobu mi je iznenada obasjala neopisiva plavičasta svjetlost i ja sam bio prenesen u drugu dimenziju.

Kad tamo...sve sami srbi, hrvati i bošnjaci...

Tja...Ova naša Bosna je čudna. Ima je u svim dimenzijama. I u svakoj je ista. Puna srba, hrvata i bošnjaka.

Tja...Izgleda da je i alternativna dimenzija izgubila draž.

 

02.06.2008.

NE BACAJ PITU SA PROZORA!

Dragi/e moji/e

Danas sam bio šokiran. Jer nisam očekivao ono što se desilo. Komšinica je komšinicu gađala pitom. Sa balkona.


Sve je počelo kao i svako drugo normalno jutro. Ljudi piju jutarnju kafu, doručkuju pa one mrve sa krpe istresu sa balkona. I u tome nema ništa nenormalno. Osim što su pomenute mrve pale na glavu komšinici ispod. Jer se bila nagela da nešto vidi.

Inače meni se uvijek dopadalo to što sustanari u zgradi vješbaju vještinu: BACANJA S VISA.

Osim što se na ovaj način kuća  očisti od svih nepotrebnih stvari i sadržaja, ovo dođe i ko neka gimnastika. Evo kako.

Artikli su inače različiti. Kao prvo tu su pomenute mrve. Lako se istresaju, domet nije Bog zna čemu, pogotovo ako puše vjetar. Ovaj artikl pomaže da se razvije zglob na ruci i lakat, jer da biste bili uspješni morate savladati takozvanu, tehniku rotiranja krpe.

Drugi artikl su flaše. Pošto se moraju baciti malo dalje one pomažu razvijanju ramena i bicepsa. Pogotovo one plastične. Ako hoćete da vježbate na naprednijem nivou onda flašu prije bacanja napunite vodom.

Na trećem mjestu je hljeb. Ako ga prije toga potopite onda možete vježbati inteligenciju i streljaštvo. Uzmete rastopljeni hljeb i nanišanite procjenjujući brzinu sustanara koji se kreću dole po, dvorištu, i onda kad ste sigurni u brzinu padanja rastopljenog hljepa, gađate. Pošto se velikom brzinom udaljavate sa lica mjesta, ova vježba povoljno djeluje i na koljena i nožne mišiće.

I na kraju namještaj. To već ulazi u teže discipline. Pogotovo ako bacate bračni krevet ili veš mašinu. Moj komšija sa 8 sprata je pokušao sa televizorom ali kaže da se ne isplati jer se ekran raspe pri udaru o beton.

Sigurno se sada pitate šta je onda problem sa onom pitom sa početka moje priče. Pa ništa. Osim što nije bila friška, pa je pogođena komšinica pola sata dolazila sebi kad je bila pogođena.

Zato je pomenuta komšinica na svim vratima, svih stanara, ilegalno nalijepila natpis: "NE BACAJ PITU SA PROZORA". A onda je neko na svim vratima dopisao:"POGOTOVO AKO JE BAJATA"!

30.05.2008.

POLITIČARSKI KRUH SA DESET...KORA!

Dragi/drage...

Danas sam sa uzdahom primijetio da sam zaista postao velika osoba.

Naime, sa kolegama sam sjedio na travnjaku ispred naše kancelarije i nekako čudno smotao noge. Kad me kolegica upitala kakva mi je to poza, ja sam slagao da je to yoga...I onda je par njih pokušalo isto tako da sjedi. A fino je zapisano u nekoj mudroj knjizi:"Što god da velika osoba uradi ostali slijede njegov primjer..."

Ne znam kako vi podnosite vrućine. Ja sam sinoć spavao kao top i onda sam shvatio da ih ne podnosim. Vrućine.

Posljednjih mjeseci je moj život bio rutina i zato nisam pisao. Mada da budem iskren ja nikada nisam ni očekivao da će ljudi čitati moje postove. Ovo sam ja napravio da se mogu nekad citirati:" KO ŠTO KAŽEM JA NA SVOM BLOGU"...

Odlučio sam da pokrenem jednu organizaciju koja će se boriti za poboljšanje uslova života političara, ministara. Na svim nivoima.

Mi građani, toliko smo postali neosjetljivi za njihove probleme da je to stvarno veliki problem. Pa znamo li mi šta znači kad moraš sjesti u posrani audi 8, kad ti vozač mora UPALITI auto da bi vozio, kad moraš podignuti DNEVNICE za put, odvojeni život?

Naravno da ne znamo, kad smo se zabavili trivijalnim problemima kao što je GOLA EGZISTENCIJA.

 

21.12.2007.

DZINGL BEL !

Eto dragi moji...Dođe nam i nova godina...

Ne znam hoćete li vi slaviti...Nekako dok razmišljam o raznim opcijama za festiviti stalno mi se po glavi mota ona narodna: "Iz prazne ne puca"!

Ja baš i nisam, kako se to danas femsi kaže, u tom MOVING fazonu. Eto baš sam neki dan u Merkatoru vidio dvije žene koje se umalo ne pobiše oko kolica. Sve nema narod para. Ili su popljačkali banke ili je bila neka akcija u Merkatoru pa sve dijelili besplatno. Elem pale su u teške riječi dok su se one žene otimale oko kolica.

Sve se završilo  sa šamarom, i riječima: "Ma vrati mi dijete kravo debela" !

"A gdje ti je dijete",  pitala je pobjednica ovog duela.

"Pa, u kolicima konjuro" !

Srećom mali je na kraju ostao sa svojom porodicom i nije postao dio gebire.

E ne znam jesam li vam pričao da sam ja svojim ušima čuo DŽINGL BEL Djeda Mraza...Ne vjerujete mi!?

Pa eto kako je bilo.

Naime naš se stari volio obući ko fol u Djeda Mraza i podijeliti nam poklone. A mi, djeca ko djeca, brzo smo skontali da je to on pa smo se pravili budale. Ipak nam je to jedne nove godine bilo dosadilo i odlučili smo se malo "poigrati" sa Djeda Mrazom...Uzeli smo one male sijalice i ogulili žici na nekoliko mijesta. Doniijeli smo ih do Djeda Mraza i zamolili da ih stavi na jelku i uključi u struju.

"Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa", bio je krik Djeda Mraza čim je utičnicu gurnuo u struju.

A onda smo mi popili šamar da su nam zvona Djeda Mraza zvonila još mjesec dana poslije nove godine...

Zato i danas kad čujem zvonjavu, prvo gledam gdje je šta uključeno u struju.

Tja, nostalgija...

Ni nove godine više nisu ko što su bile...

18.12.2007.

SRETAN MI ROĐENDAN!

Dragi moji...

Taman se jedna drama završi u mom životu, kad ono započne nova. Eto tek sam se malo smirio nakon jučerašnjeg poziva da podnesem ostavku na funkciju na koju nisam još ni izabran, kad se danas desi nova drama...

U vezi sa mojim rođendanom. Meni je inače rođendan 20 decembra i tada punim 36 godina. Da. Nije me sramota da to kažem. Nisam ja ko NEKI kojima je to tako veliki problem. Ja baš nisam, kako se to danas femsi kaže, u tom moving fazonu, pa nisam ni mislio o nekim partijima, mada je bilo kvalitetnih prijedloga. Jedna prijateljica je predložila da napunim džepove petardama i da to zapalim. Baš da vidim kako izgleda vatromet iz tvog džepa, prokomentarisala je.

No ono što se danas desilo baš me ganulo. A i odslikalo je našu BiH realnost. Moja kolegica mi je poklonila za rođendan, koji još uvijek nije došao - litru ulja! Slovenačko...

Prvo mi je bila drago, pa mi je bilo krivo, pa sam se sjetio poskupljenja, pa mi je opet bilo drago i tako u krug.

Eto dragi moji. Nekad sam ja znao dobiti po neki rokovnik, set činija za salatu, simpa svijećnjak, a dođoh do litre ulja. Sad da budem iskren na dan mog festivitija sa zebnjom očekujem i par ćarapa, poneki sapun, makarone, i deset deka kafe.

Ko zna zašto je to dobro...

Možda se razvije i maslenica za novu godinu.

Tja, nisu više ni rođendani ono što su bili.

17.12.2007.

PLIVNI VAL I HOCE DA ME PREVARE! OPET!

Dragi moji...

Jučer sam se osjećao loše. Shvatio sam da sam ničim izazvan zapao u središte najveće zavjere u istoriji BiH. Ne znam jeste li vi imali nekad takav osjećaj. Ja do jučer nisam. A od jučer imam taj osjećaj i prosto ne znam kako da se nosim sa time.

Dobro hajd što inače doživljavam pritiske sa svih strana. Eto baš me neki dan zvala jedna sugrađanka i pitala da podnesem ostavku na svoju funkciju.

- Koju funkciju, pitao sam.

- Pa vašu, bila je odlučna slušateljka!

- Ali gospođo, ja nemam nikakvu funkciju, odgovorio sam!

- Čekajte, jesam li dobila vijeće ministara, pitala je slušateljka?

- Ne dobili ste mene, ja sam taj i taj, odgovorio sam!

Tuuutttt uuuu  tuuuuu tttt utt uuuut ttttuuuuuu  !

No ono što mi se jučer desilo nije ni blizu. Neće mene povrijediti to što ljudi zovu i traže da dam ostavku na funkciju na koju nisam ni izabran, ni što sam inače izložen pritisku. Sa svih strana!

Ali kad me lažu, to onda me mogu podnijeti.

Sve je počelo tako što je moja majka poželjela jednu želju na jednoj neimenovanoj radio stanici. I posvetila je meni. Naručila je:"Mejru na tabutu"...

Znate ono, nailazi Mejra na tabutu, na obali njeni jedu li jedu, pravi dernek, zovu nju, i ona se fino ispriča i odsurfa dalje.

Prvo, taj koj je pisao tu pjesmu ko da nikad u životu nije vidio plimni val. Nemaš vremena ni prnuti, a ovamo se Mejra ispriča. Dijalog čovječe. Drugo bi li vi dragi moji zvali na dernek nekoga ko je mrtav? Sumnjam?  Treće, jeste li upratili kako im se Mejra obratila. Savršen primjer PR i xafsingškog govora. E vala i za Mejru, previše je.

I da... Možete li vi meni objasniti zašto je baš tu pjesmu, meni, naručila moja rođena mati.

Slučajnost...

Hm...Čisto sumnjam.

 

06.12.2007.

KONAČNO SAM DEFINISAO PRVU OSOBINU MOJE BUDUĆE SUPRUGE!

Danas kad sam se probudio pomislio sam kako je divan dan. Zapravo probudila me zraka sunca koje je iz nekog razloga ovoga jutra pogodila baš direktno u moj jastuk.

Zapravo probudio me komšija koji je u 6 sati započeo za kovanjem, struganjem razvaljivanjem i ostalim građevinskim radovima u svom stanu.

Valjda je bio vođen onom: "Ko rano rani dvije sreće grabi"!

Ja stvarno nikada nisam shvatao ovu poslovicu jer nikada ništa nisam zgrabio u 6 sati u jutro. Dobro jesam jednom ali sam bio pijan i ničega se ne sjećam. Znam da mi je ONA godinama poslije stalno govorila: "Mmmmmmm, nikad  ti neću reći šta je bilo"!

Nedavno sam imao jednu situaciju o kojoj želim danas da pričam sa vama. Zapravo da vam to napišem. Majka od frajera jedne moje prijateljice je nedavno trebala na operaciju. I iz bolnice su tom čovjeku rekli da mora naći 6 donatora. Krvi. Kad je pitao što će mu donatori iz bolnice su mu rekli da će tačno toliko potrošiti krvi za tu operaciju. Srećom pa se sakupilo naš šest i dali smo krv.

Ja sam čini mi se dao duplu dozu. Jer me medicinska sestra vrlo čudno gledala. Čak je ljekarka dobacila u jednom trenutku. "Iha, ovome uzmi duplu dozu" !

I mogu vam reći da je taj događaj ostavio trajne posljedice na moj mentalni sklop. Više ljude ne pitam kako se zovu, ko su, čime se bave, kakvi su ljudi...Već koje su krvne grupe. Čak sam na mojoj vizitki napisao, ime, prezime, krvnu grupu, pa tek onda funkciju.

Bože, gdje smo mi gdje je Evropa. I mi hoćemo u evropsku Uniju. Ma hoćemo u guzicu.

Ipak mi je sve ovo malo i pomoglo. Konačno sam definisao prvu osobinu moje buduće supruge koju tražim za miran i dug život, i u dobru i u zlu, dok nas smrt ne rastavi:

MORA BITI AB POZITIVNA !

 

 

04.12.2007.

BLACK HOLE

Neko sam veče posmatrao nebo.

Bilo je zvjezdano...Nebo.

I nećete vjerovati otkrio CRNU RUPU. Znam da mi sada ne vjerujete. Hajde onda da analiziramo: Kakve su karakteristike crne rupe: Crna je, velika je i ima sposobnost da sve usiše oko sebe,a pa i svjetlo.

Na stranu sad to što ja znam neke ljude koji se sto posto uklapaju u ovaj opis. Ko zna možda oni i imaju neku crnu rupu u sebi samo to kriju. Pa kad niko ne gleda onda nam je zveknu odnekud i pomrači nam se sve pred očima.

Moju crnu rupu sam otkrio kada sam gledao nebo.  Znam da je bilo ljeto i da je bilo jako toplo. I ja sam iznio moju omiljenu fotelju na balkon. I gledao nebo. Zvjezdano. Negdje oko 23 sata sam osjetio kako mi se hvata mrak pred očima. I ....

Kad sam otvorio oči bilo je 8 sati u jutro. Noć, zvijezde, nebo...Sve je bilo nestalo. Pa vi sad recite da to nije bila crna rupa. Ako nije onda mi, molim vas, odgovorite, gdje mi je nestalo 9 sati? I kakva je to crna rupa kad je počela usisavati i sam mrak?

 

 

24.07.2007.

LJETNA GROZNICA I BE-HA DIJASPORA !

Ne znam kako vi doživljavate ljeto. Ja ga volim. A i ne volim. Volim jer ne moram razmišljati kako da se ubučem, šta ide uz šta, i koja mjesta su u gradu trendi za koju vrstu garderobe. Možda je ovakav moj stav uzrokom da sam i dalje samac. Srećom tu je chat. Na chatu su stvari daleko jednostavnije. Nakon pitanja o horoskopu i odakle smo, odmah se prelazi na veličine. Nevjerovatno koliko su se stvari pojednostavile posljednjih godina.

Ipak meni se čini da ljetne vrućine najbolje podnosi dijaspora. Svuda oko vas čujete: "How do you doo", i Milorade, kako se na našem kaže STREAT".

Cijeli grad se šareni od markiranih majica, markiranih automobila, markiranih naočara, i bruji od 8 do 23 sata: "Jo što će ovo oni moji u Grooningenu voljeti. Jao kako to da vi ovdje nemate stanicu, mi u New Yorku ne znamo šta ćemo od stanica"...

Ipak jedan dijasporski komentar je nadišao sve gore pomenute. Mjesto radnje autobuska stanica. Vrijeme radnje 12 sati. Vrućina. Na šalteru dijasporac, ovjerava povratnu kartu. Službenica ga upozorava da se ta ovjera plaća.

"Pa dobro, imamo mi u dijaspori novaca, how much money," pita "man from out side of Bosnia", kako se predstavio?

"4 KM", reče službenica...

"Ma mrš, jebla ti mater, jel ti misliš da ja tamo serem pare", odgovara dijasporac na čistom engleskom jeziku.

Mene ljeto fascinira iz nekoliko razloga. To je pravo čudo koliko se cure po gradu trude da nose manje garderobe i više šminke. Zimi je dakako obrnuto. Moram priznati da sam ispao iz trenda. Bio sam mjesec dana u Americi (ko hoce slike - 10 KM - neka se javi i nađemo se i ja ću nasjeći CD. Molim vas držite ovu informaciju u diskreciji jer sve ovo radim na crno). Za 10KM ćete dobiti preko 1000 slika iz Amerike. (Jednu od tih slika imate uz ovaj blog kao mali xafsing).

Kad sam se vratio iz Amerika, prijateljica me upozorila: "Možda nije dobro za tebe da izlaziš napolje"!

"Jeli zbog vrućina", upitao sam zabrinuto...

"Nije", bila je tajnovita moja prijateljica.

"Jeli zbog mog zdravlja", pitao sam i ujedno da vas informišem da sam izgubio 20 kilograma na jednoj vrlo korisnoj dijeti koja je u stvari vrlo jednostavan režim ishrane (moje nove slike nakon dijete i kopija teksta o dijeti koštaju 50 KM - ako ima neka kompanija koja prodaje proizvode za mršanje i treba im study case nek se javi - dogovorićemo se).  Amerika je kako vidite divno mjesto da naučite osnovne stvari o kapitalu, ulaganju i ekonomiji.

"Nije"...I dalje je bila mistična moja prijateljica, s tim što je sada imala zabrinut pogled na licu.

"Pa zašto, govori ženo, srušiću se od napetosti", dreknuo sam na sred ulice.

Uzela je moju ruku, pogledala me tužnim očima punim duboke sjete i nostalgije, uzdahnula i rekla: "Dijaspora je na ulici " !

31.07.2006.

FINI LJUDI I SEKSUALNE STVARI !

Jučer sam sreo neke fine ljude. Išao sam ulicom i jednostavno sam ih sreo. Sve je manje finih ljudi koji se mogu sresti. Na ulici.
Nekako sam sam se bio iznenadio.

Ne znam da li ste u toku aktuelnih zbivanja kada su dive u pitanju:

- Ceca kaže da je celulit na slikama sa njenog koncerta montiran;

- Stoja izdala movi album. Noseća pjesma je METAK i refren ide ovako:
" U srce da ti pucam neću
al jedno sigurno znam,
za par meseci, tražićeš metak,
da to učiniš sam..."

Kaže da joj je ovo autobiografska...

Razmišljam da počnem i ja pisati knjigu. Za sada ne znam kako bi se zvala, znam da bi imala puno sexa. Šta da se radi, fikcija je ipak fikcija:)

Neki sam dan gledao jednu emisiju koja je pokrenula razne procese u meni. Kaže žena da je izmislila dijetu SEXOM. Bože gdje je Evropa a gdje smo mi. I kad ćemo mi više u tu Evropu pa da se konačno i ljuski posvetim jednoj čestitoj dijeti poput ove.

01.07.2006.

KAD PORASTEM BIĆU ASTRONAUT I VLASNIK UGOSTITELJSKOG OBJEKTA !

Dragi moji...

Prvo se izvinjavam što me dugo nije bilo da osvježim blog. Imao sam posla i zamalo se ne oženih. Ipak se sve završilo na divljem i razuzdanom sexu...

Eh, kad bi bilo tako...Malo maštanja nije na odmet.

Ne znam da li je vama vruće posljednjih dana. Meni jeste. Vruće posljednjih dana. Meni je još kao malom bilo vruće. Čak su me vodili ljekaru da vide da to nije neki problem. Bilo je sve u redu. A vodili su me i jednom hodži, koji je rakao da sam nagazio i da to treba skidati godinama.

Ne znam da li je išta skidao ali mi je vruće !

Ovih dana preispituem svoj život. Razmišljam da li sam postao ono što sam želio da postanem i da li sam porastao koliko sam želio da porastem.

Porastao jesam. Malo više u širinu ali ima toga i u visinu i u daljinu. Imam i bradu ako je to referenca za moje odrastanje. Ali moram priznati da mi je moja kolegica neki dan bacila sumnje rekavši: "Ma daj Ševko ti majke mi ko da si dijete, još samo da u pelenama dođeš na posao" ! Ne znam da li ljudi znaju koliko bole riječi.

Da li sam postao ono što sam htio da postanem !?

Eh ovo je bilo malo teže pitanje od strane mene, meni samom.

Ja sam oduvijek želio otići na mjesec, biti astronaut.
I oduvijek sam želio biti vlasnik ugostiteljskog objekta. Jer oni stalno imaju para i stalno su u društvu pjevaljki.

I njima stalno svira. Muzika...

Moje želje da budem astronatu se neće ostvariti. To više nije, kako se to danas femsi kaže, inn. Danas je inn otići na karibe, u španiju, biti u egiptu ili tunisu, snimiti novi i urbani CD.

A kafana, e pa to je inn.

Neko veče je bio koncert Seke Aleksić u Aqui. Bio sam uplašen, trema je bila obuzela moje biće. Nije mala stvar biti oči u oči sa divom. Pisao sam se šta će biti prvi song kojim će diva otvoriti koncert.

"Za ljubav mobilna u svakom trenuuuu"...Pa da, to se moglo i očekivati, sa čim drugim nego sa hitom.

Zamislite scenu, dragi moji: Svi JAZZ trend seteri prisutni u publici, svi oni koji godinama tvre da im je ta muzika dno dna, diva u zanosu, za ljubav mobilna, a hiljadu mobitela umjesto upaljača svjetlucaju publikom.

To veče sam sam sebe žalio što nisam kupio mobitel sa kamerom. Svi su imali zabilježenu divu samo ja nisam.

Tja, što je život.




20.04.2006.

BIO SAM NA PIRAMIDI. OTKRIO SAM PRASTARI USP STICK !

U prošlom postu sam zaboravio navesti podatke o svom epohalnom otkriću. Naime penjući se na vrh piramide u Viskom pokušao sam osjetiti energiju faraona. Bilo mi je samo zima.

Ipak, znatiželjnog duha kakvog jesam gledao sam vrlo pažljivo u namjeri da primijetim bilo što što će biti piramidalno.
Makar neku sfingicu, mumijicu bilo čega.

Tada mi je pogled privukao vrlo čudni kamen. Kao da je prozivao moj istraživački duh da se sagnem i uzmem. Tu je započeta debata šta ovaj kamen zapravo predstavlja.

Bilo je raznih prijedloga. Da je to dio prastare ručice od poker aparata iz vremena bosansko-visočkih faraona. Te da je to dio prastarog vibratora koji je faraonica koristila u trenutcima kada je faraon zidao ovo velelepno zdanje.

No sudeći po izgledu nametnulo se samo jedno rješenje: RADI SE O PRASTAROM USB - STICKU !!!

Evo slike pa prosudite sami.

PS: Dok smo se vraćali iskisli do gole kože sa piramide, stado ovaca nam se približavalo. Imale su tužne poglede usmjerene ka nama, kao da nam ovčijim jezikom poručuju:" Hajd što mi moramo biti ovce, al' što i vi " !

19.04.2006.

BIO SAM NA BOSANSKOJ PIRAMIDI ! DOTAKAO SAM SEMIRA !

PS: Ja sam na slici u ovoj PINK kabanici. To je bila jedina pastelna boja koju smo imali u kolekciji. I čučim. Pred piramidom, autorom i kolegama planinarima.

Dragi moji...

Da istorija kreira čudne događaje uvjerio sam se i sam kad me je Dženi pozvala na idemo na planinu. Ja baš i nisam u tom, kako se to danas kaže, femsi tripu. Pa samo cipele koštaju 600 KM.

Ipak uzeh svoje NIKE patike koje sam dobio od jednog divnog slikara iz Amerike. Zapravo slikar je iz Tuzle ali mu je neko u humanitarnoj pomoći u jednom paketu poslao 10 pari patika, 50 gaća i preko 100 majica. Pa je onda on zvao koga god je znao da mu da po jedne patike, malo gaća i majica.

Prva naša stanica je bila planina Visočica i ta piramida. Ne znam šta bih vam rekao. Da je čudno, čudno je. Ipak ja nekako nisam, kako se to danas femsi kaže, bio uzbuđen. Možda zbog hladne kiše koja je iznenada počela padati. I ta moja ravnodušnost je trajala sve dok, nećete vjerovati nisam upoznao autora i idejnog tvorca LIČNO ! Slikao se sa njim. Šta slikao dotakao ga !

Šta da vam kažem. I da ne otkrije piramudu trebali bi mu je sazidati koliko je navukao turista prvo iz BiH pa onda i iz bijelog svijeta na ono brdo. Nisam mogao da se ne osjetim kao prava VIP osoba. Htjeli smo vidjeti i te kamene blokove ali su nam rekli da se čovjek koji je vlasnik tog dijela njive ljuti kad mu se prolazi pa smo odustali.

Popeli smo se na sami vrh buduće piramide. Šta znate možda se uskoro više neće moći ni penjati na taj vrh. Nek smo mi bili da možemo pričati svojoj djeci: "Hej, kad sam se ja vero po tom vrhu, dok još nije bila ni otkrivena"...

Rekli su nam da će uskoro svi hodnici ispod piramide biti otkriveni i očišćeni. To mi daje nadu da će i moja inicijativa, sada već pokret za projekat zaziđivanja članova predsjedništva u piramidu biti uspješno realiziran.

Da, moram još reći da je ovaj projekat pretrpio i male izmjene. S obzirom da su otkrivene još tri piramide u najmanje dvije predlažemo da se zazidaju i parlament, F BiH i skupština RS-a, a u piramidu ZMAJA kako je zovu, Dom naroda.

Zamislite tišinu i mir koji bi nastupio posle ovakvog događaja...

Nirvana.

28.03.2006.

ZABRINUTA VRANA I NABIJEM TI SVIH DESET !

Dugo sam se mislio da li da postavim ovaj post. Naoko dva nepovezana događaja ipak su prevagnula da ga napišem. Danas smo se Dženi i ja ljuljali. Na ljuljaški. Nisam primijetio ništa neobično osim nekoliko djece koja su nas posmatrala pogledima ubica.

U jednom trenutku Dženi je uperila svoj prst u mene i rekla:
" Samo pokušaj ovo uraditi, jebaću ti svih deset" !

Elem, neki dan sam se vraćao sa posla i na jednom travnjaku vidio vranu. Bila je jako tužna, pogleda i kljuna oborenog ka travi. Čak mi se učinilo da se niz njeno crnkasto lice slila i pokoja suza. Nisam ovome pridavao veliki značaj. Ali sutradan u isto vrijeme i na istom mjestu, moja vrana je bila tu. I tako dva tri dana za redom. Gledala je zamišljeno i tužno u travu.

Mislim da mogu da je razumijem. Budućnost ptica više nije sigurna. Eto jedna oboli od gripe i sjebe i usere koncepciju svih ostalih. Ne znam da li sam vam pričao da sam išao na kurs hipnoze i telepatije. To je bila prilika da provjerim svoje PSP sposobnosti. Napregnuo sam svaku trunku svojih misli i uputio pitanje mojoj tužnoj vrani:

"Štaaaaaaa tttiiiii jeeeeee. Štttttoooo siiiiii sjeeebbaaaannnaaa "?

Čuo sam odgovor tako jasno da su mi uz kičmu pošli žmarci:

"Traaaaaažiiiimmm cccccrrrvvveeee, kooooonjjjjuuuu jeeedddaaaann" !

12.03.2006.

BOSNIAN PAJRAMAJD !

Ne znam kako ste vi reagovali na vijest da je otkrivena bosanska piramida. Prvo je ta vijest došla stidljivo, gotovo neprimijetno, da bi se kasnije ispostavilo da nije jedna nego 5 a sada se već tvrdi da ih u BiH ima oko 5000. Da budem iskren, meni je sada svako malo kosije brdo sumnjivo.

Već se javili iz unsko sanskog kantona tvrdeći da i oni imaju barem dvije piramide, i da ništa nisu pitali one koji tvrde da to nije tačno.

U parlamentu RS su hitno pokrenuli proceduru otkrivanja srpske piramide na prostoru između Sarajeva i Goražda jer tamo ima najviše kamenja i potencijalnih kosih brda i planina. A srpski član predsjedništva je pokrenuo i pitanje ustavnosti otkrivanja bosanske piramide kad je po dejtonskom sporazumu to trebala biti piramida BiH i dva entiteta, F BiH -e i RS-a.

Hrvatski narod ponovo smatra da je ugrožen i zajeban jer se unaprijed znalo da u Čitluku a i šire nema kosih brda. No najavljuju da će zato pokrenuti inicijativu otkrivanja piramide sa hrvatskim predznakom u okolini Kupresa jer je tamo kosina pojedinih brda najizraženija. Svi poslanici svih parlamenata u BiH su se odlučili pozabaviti ovom temom i definisati koje nacionalnosti je osoba, eventualno, sahranjena u piramidi. Dat je i prijedlog da se napravi rotacija pa da godinu dana bude Musliman/Bošnjak, druge godine Hrvat, pa onda Srbin. Ostali neka sami sebi nađu neku novu piramidu jer ova pripada samo trima konstitutivnim narodima.

I tu dragi moji dolazimo do ključnog problema. Kako će se ta piramida zvati? Već sam načuo, nije ni meni vjerovati do kraja, da su dva prijedloga u opticaju:

* PIRAMIDA RAHMETLI ALIJE IZETBEGOVIĆA;
* PIRAMIDA DEJTONSKOG SPORAZUMA;

Zato sam odlučio na ovom svom blogu pokrenuti dvije inicijative.
Prva: Molim vas da pošaljete vaše prijedloge kako bi se trebala zvati prva bosanska piramida?

Druga: Odlučio sam skupiti potpise za jednu zanimljivu akciju. Naime, dajem ovdje prijedlog da se sadašnja tri člana predsjedništva zazidaju u našu prvu piramidu i ostave tako jedno 10 000 godina.

Valjda će ih neko kasnije otkriti. Ipak su oni perjanice (od perke, perja, kokoši) našeg društva i red je da vječno traju.

03.03.2006.

CARTOON NETWORK I SVIH PET U GLOBALU !

Danas sam razgovarao sam sa sobom o svemu i svačemu. Dugo se nisam sreo i imao dijalog sa sobom. Mislim da sam previše razvučen za potrebe drugih ljudi, tako da mi za mene ostaje malo vremena.

Ispričao sam kolegama jedan svoj intimni događaj kada sam se bio napio. Davno u prošlosti, ne mislim na ovaj događaj sa Bazena.

Naime, negdje u februaru prošle godine nešto mi se bilo skupilo. Sad, različito se ljudi nose sa tim, a ja budući već tada medijska zvijezda nisam baš mogao sa tim ići u javnost. Pa mislim kome ću reći da mi se skupilo. I šta da kažem kad me pitaju šta mi se skupilo.

I tako, otvorih se ja kolegama i kažem kako sam jednom kupio 5 litara vina jer mi se bilo skupilo. Mislim kupio bih ja to vino i da mi je nije skupilo, ali eto to što mi se skupilo bilo je izvrstan povod da kupim to vino. Na moju žalost, a kasnije ćete vidjeti što na moju žalost, kupio sam 4 litre jednog i jedan litar dugog vina. I tako meni se skupilo i ja sjedem na fotelju, hoću da puknem. Vidim ja đavo odnio šalu upalim cartoon network i vino pred sebe pa udri.

Mislio sam idem se malo napiti i sve će biti u redu. U jednom momentu desilo se nešto meni potpuno neobjašnjivo. Naime gledajući crtiće na cartoon-u network-u ja počeh plakati. Ne znam šta mi se bilo skupilo ali mi je u tom trenutku dok sam gledao CHICKENSE bilo jako žao tih pilića. Oni su bili simbol mog životnog otpora svoj nepravdi. Moji junaci izgubljeni još od malih nogu. CHICKENSI su postali simbol sve nepravde.

Ovdje moram napomenuti da su se moje kolege vrlo bezobzirno smijali dok sam ja pričao tužnu priču mog života. I tako odgledao sam desetak crtića i isplakao se nad sudbinama negativaca koje uvijek neko zajebe u životu. Popio sam svo vino, da svih pet litara i bio toliko pijan da nisam mogao ustati iz fotelje. Tako sam dočekao i sljedeći dan. Glava me strašno boljela i shvatio sam da je to zato što sam miješao ona 4 litra jednog i onaj jedan litar drugog vina.

Moje kolege mi nisu povjerovali, mislili su da me glava zaboljela od onih svih pet u globalu.

02.03.2006.

KEMO HASIĆ I HALTER SA BAZENA !

Danas sam bio na izmaku snaga. Nisam ni znao kako ta javnost i popularnost mogu da djeluju na čovjeka. Tako iscrpljujuće. Naime jučer mi je prijatelj javio da mi je izašao članak u BUG-u. A već ranije sam ja vidio da mi se ljudi unose u lice. Da majke sklanjaju malu djecu sa ulice kada ja prolazim. Ja sam se pitao čemu sve to. Eto dobio sam odgovor.

Posljednjih dana sam se bio malo nasekirao. Kolegica mi je rekla da ne serem. Sad ne znam kakve su veze imale moje fiziološke potrebe sa mojim trenutnim depresivnim stanjem, al' hajd.

Ovo vam moram ispričati. U prošlu subotu je bila luda noć. Otišli smo svi skupa u kafanu. Pjevao je Kemo Hasić ako to koga zanima. Svi smo primjetili svjetlucavu crvenu zmiju sašivenu od šljokica na bijeloj majici ispod njegovog sakoa. Mislim da je to nešto fensi iako se u to baš ne razumijem.

Iako smo svi tvrdili da ne slušamo tu muziku, vrlo brzo smo se uhvatili kako pjevamo tekstove pjesama. Posebno kad je korpulentna pjevačica pjevala tzv. ženske pjesme, što znači sve hitove Seke Aleksić, Cece, Viki Miljković. Ja sam sebe u doljevanju crvenog vina uhvatio kako znam sve, baš sve pjesme. No vidio sam i nešto šokantno i od tada to kao rak rana izjeda moju dušu. Svi oni fenseri i džezeri, znate ono majčica, satič, mobič stile, izlaze na Bazene. Mislio da ću u zemlju da propadnem jer sam svojim očima vidio kako se moji idoli fensi življenja ruše u paramparčad. Da samo znate kako zanosno znaju njihati bokovima uz hitove kao što su:" Hajde reci dal se kaješ, što te svaka ruka dira, ko gitaru sebe daješ, ko poželi taj i sviraaaaaaa....

To je izazvalo i manji nervni slom u mom sistemu. Tako da sam izgubio svu kontrolu nad pićem. Nakon dva i po litra crnog vina shvatio sam da biti pijan ima i svojih prednosti. U jednom momentu mi se pred oči navukla neka crna mrlja koja se kretala sa mojim pogledom. U šta god pogledam crna mrlja se ispriječi ispred nas.

U isto vrijeme nešto mi je zakazalo i sa aparatom za prevođenje u mozgu. Ja znam da su mi drugari nešto pričali ali da me ubijete ja nisam mogao prevesti šta i o čemu...

Sljedeće jutro sam se budio sasvim normalno. Mala glavobolja tipična za mamurluk...

I da imam pitanje ako ovo bude čitala/o neko od posjetilaca kafane Bazeni od prošle subote: ČIJI JE BRUS HALTER KOJI SAM JA DONIO KUĆI. Ne mogu se sjetiti kad, kako i gdje je završio u mojim rukama. Da mi je znati kako izgleda vlasnica (nadam se da je vlasnica) pa da se mogu na miru opustiti i uživati...

27.02.2006.

ČUDNI CHAT!

- Ja bih ga voljela uzeti...
- A kakvih ima !?

- Ima velikih i malih...
- I pošto su ?

- Pa veći je 180 a manji 100.
- Ja bih volela manji za 80.

- A može i na privjesak oko vrata i za džepa.
- A jel ima neki u roskastoj boji.

- Valjda ima, samo kažu da je najvjerovatnije tamno plavi.

- Ma o čemu to vas dvije pričate (ovo sam ja koji sam cijelo to vrijeme stajao za fax aparatom i pratio ovu čudnu komunikaciju).

- Evo pita Ševko o čemu mi to.
- Reci mu šta ga briga.

- Rekla ti je - šta te briga...

- Ne stvarno šta vi to kupujete...

- USB stick, šta si ti mislio da kupujemo...

- Ništa, samo da kažem da imate vrlo čudan chat.

22.02.2006.

NAJ CENTRI MUŠKO - ŽENSKIH POGLEDA

Danas sam imao intezivan dan. Zanimljivo pitanje potaknulo je diksusiju o kojoj evo i sada intezivno razmišljam.

Pitanje je glasilo:" Šta ti majke ti prvo gledaš na trebi "!?

Inače nije zgoreg napomenuti da ovaj izraz "treba" nisam čuo još od 1988 i vremena break dance-a.

Ja počeh sa svojim poetsko romantičarskim uvidima: " Pa oči, pa kosu, pa dušu"...

Takvu navalu smijeha okupljenih prijatelja odavno nisam vidio. Naime oni su bili puno pragmatičniji. Uglavnom su opisivali dijelove tijela iznad i ispod pasa, s preda i sa leđa.

Tada sam postavio tezu da je romantičarima poput mene definitivno došao kraj i da sve manje ljudi cijeni ljude kao što sam ja.

Da se razumijemo, nisam ni ja cvječka. Eto danas sam baš pakosno predložio da na travnjaku ispred kuće gdje je smještena naša kancelarija posadimo zelnu salatu. Kolegica mi je rekla kako nam to gazda nikad neće dozvoliti. A ja sam na to dao ideju da mi to jednostavno posijemo, i da kažemo kako ne znamo kako je to niklo. Kako smo jedan dan samo vidjeli pticu i kako joj je kesa sjemena ispala iz kljuna. I dok smo mi skočili salata buknula.

O čemu sam ono pisao?

E da, o romantici...

Moji prijatelji su mi podastrijeli statistiku koja kaže da je naučno dokazano da dvije stvari vode kao centri muško-ženskih pogleda. Dupe (pardon na ovom direkntom izrazu) i pupak...

Ja evo nikako da skontam u čemu je tajna sa ovim pupkom...

20.02.2006.

PORNO POSAO ZA BRDO PARA

Danas sam posebno inspirativan. Naime gledao sam sinoć jednu emisiju u kojoj je fino bilo pomenuto ko koliko zarađuje na porno filmovima koji su se pojavili u javosti.

Pa njima je krivo, pa nije trebalo, a ovamo imaju veću medijsku pokrivenost nego istu pokrivenost sa garderobom. Da budemo precizni sa garderobom i nemaju neku pokrivenost, što i jeste tema zadatih filmova.

No, ta priča o porno uradcima koji su se iznenada pojavili u javnosti jako me, kako se to danas fensi kaže, pomjerila.

Iz više razloga.

Prvo nikome živom nije jasno zašto se ti filmovi snimaju. Bilo je tu nekoliko teorija. Te to je za kućnu upotrebu (da mi je samo znati kako ta kućna upotreba izgleda), te ona ili on nisu znali da se snima, te to i nismo mi na tom filmu.

Ja mislim da je poštenije reći da se u tim datim i explicitnim prilikama jednostavno probala kamera. Ljudi nisu na kamerama koliko bi voljeli i željeli da budu i jednostavno takve se prilike ne propuštaju.

Razmišljao sam i ja da pokrenem sličan biznis. Treba još samo da ostvarim nekoliko preduslova.

Prvo moram imati laptop sa kojeg će mi ukrasti dati uradak. Drugo moram imati dobar komad u krevetu, kako bi isti bio predmet željnih pogleda i surove potražnje tržišta. Treće moram imati i treće lice koje će se kao tu slučajno naći da sve to snimi. Neko ko ne košta puno, a ipak ima tako profesionalne uradke da mogu biti objavljeni. Četvrto moram imati i nekog hackera ili čak i dijete, jer takva režija je čak i više na cijeni, da to sve ukrade. Peto, moram imat neki online servis koji će biti spreman moje mramorno tijelo prezentirati širem auditoriju...

Šesto, dok sve ovo skupim, onda mi više i nije do sexa, pornografije i biznisa izgrađenog na istoj....

17.02.2006.

NEĆU DA BUDEM NORMALAN U DOTIRANOM FILMU

Prošlo je nekoliko dana od mog posljednjeg posta.

Odmah da vam kažem da moj novi režim prehrane ide jako dobro. Nisam siguran da li sam smršao, jer se nisam izvagao prije pa sad nema smisla da se vagam u toku. A ni kasnije.

Moja kolegica me prije par dana pitala:" Jel bogati Ševko, kad ćeš ti nešto normalno napisati na tom svom BLOKU"? Ja sam joj rekao da ima i previše normalnih, i da nema potrebe da doljeva ulje na vatru. Onda mi je ona rekla da ona ne koristi ulje, samo puter i ponekad maslonovo !?

Tada se povela priča ko je normalan. "Znam ja takve kao ti, rekla mi je moja kolegica, vi se samo pravite "TOŠE" a ovamo samo gledate kako da nas upropastite".

Ja sam ipak zastupao ideju da normalno postoji samo kao pojam. Jer svako vidi drugačije. Eto na primjer slijepi ništa ne vide.
Kolegica mi je odgovorila da ona tu baš ne vidi konekciju, ali da je to tako normalno kad sam ja u pitanju.

"Ja znam samo da neću da budem normalan u dotiranom filmu", odgovorio sam joj.

"Misliš Švabo", pitala je...

"Ko je sad Švabo. Ti kad ne znaš šta da kažeš onda izmišljaš nove ljude", rekao sam joj ljutito...

"Pa zar i ti nisi izmislio mene" upitala je kolegica...

PS: Ne znam jesam li vam rekao da se ovaj razgovor vodio sa mojom izmišljenom kolegicom MIMI. Možda sam trebao izmisliti neku malo gluplju kolegicu. Ovako ja ispadam glup.




15.02.2006.

KREATIVNO I KOMUNIKATIVNO OKRUŽJE

Danas sam donio onaj svoj sirup protiv depresije na posao. Moja kolegica je izrazila želju da ga proba. Čim je srknula prvi gutljaj počela je nekontrolisano da se smije. Tako da imamo i prvu javnu prezentaciju i prvu javnu potvrdu djelovanja našeg sirupa.

Dok sam pravio današnji sendvič shvatio sam da je kolegica otvorila prozor. Shvatio sam jer mi je bilo strašno hladno. Dok sam pravio sendvič.

"Ja to otvorila da te malo propuše", odgovorila mi je kad sam je pitao zašto je meni toliko zima i zašto je prozor otvoren.

Pa vi sad recite da ne postoji smišljeni plan da me se ovdje upropasti. Inače, ne znam da li sam napomenuo, ja imam divne odnose sa svojim kolegama.

Naša firma je jedna tipična firma sastavljena od sasvim običnih, ali vrlo kreativnih ljudi. Jučer smo svi zajedno konstatovali da je baš dobro što svi na kancelarijama imamo vrata. Ova vrata imaju dvostruku funkciju. Prvo čuvaju kreativnost da se ne razljeva po hodniku i drugo čuvaju kancelarije drugih od pojedinačnih kreativnosti koje bi se mogle pomješati sa drugim pojedinačnim kreativnostima.

Druga dobra stvar za našu firmu je što smo svi jako, jako komunikativni. Takvi moramo biti. Prvo radi mogućnosti da uopšte nešto uradimo moramo biti komunikativni. Kako bi se inače mogli dogovoriti oko bilo čega.

Drugo, komunikacija nas čini uspješnim. Valjda zato svi kreativno i komunikativno pokušavamo prevazići prepreku koju čine ona gore pomenuta vrata.

PS: Svi smo instalirali yahoo messanger. Čisto da unaprijedimo našu komunikativnost.

I kreativnost.




15.02.2006.

RADOSTAN DAN I SENDVIČ

Danas je stvarno bio radostan dan.

Imao sam nastup na radiju. I zbog toga smo trebali putovati u Tavnik. To je kažu neka emisija koju slušaju mladi ljudi. Mada je voditeljica konstatovala kako se mladi ne javljaju i mora da su vani (jer je bio sunčan dan), pa zato ne slušaju i ne javljaju se. Mene je stalno bilo strah da nisam dosadan pa zato neće da se javljaju.

Zvao je samo neki dečko i tražio muzičku želju. Kada ga je voditeljica pitala da li ima neko pitanje, rekao je da nema ali da svejedno želi da mu puste njegovu muzičku želju.

Na put sam bio spremio prekrasan sendvič sa tri različita namaza. Ali dok sam išao ka svojoj kancelariji, naglo sam ogladnio i pojeo ga. Prije nego što sam krenuo na put. Šteta dobrog snedviča, mogao je to biti dobar sendvič za put. Ali ništa zato. Nisam bio gladan. Na putu.

Zato kažem da je danas bio radostan dan. Bilo je sunce, lijepo na putu, i pojeo sam dobar sendvič sa tri namaza. Prije puta...

14.02.2006.

DAN PUN RADOSTI

Sinoć sam imao osjećaj da sam se onesvijestio. Znam da sam se bio spremio na spavanje, a sljedeće čega se sjećam je da me obuhvatio mrak i da sam se probudio tek u jutro. Zato mislim da sam se bio onesvijestio.

Nikada više nisam sat mrzio nego ovog jutra. Ipak potaknut energijom novog režima koji se trudim uspostaviti, radosno sam pogledao kroz prozor, radosno se umio i oprao zube, radosno srknuo prvu kafu sa mamicom i radosno krenuo na posao.

Tek u tramvaju sam shvatio da me kapa koju sam obukao strašno žulja. Možda mi je tijesna dva tri broja.

Ipak pun poleta dočekujem novi dan. Odlučio sam da danas budem radostan. Moja kolegica me već upozorila da ima jako puno mentalnih oboljenja u koje bi se moglo uklopiti ovo moje razmišljanje. Ipak danas sam odlučio biti radostan. Možda i zapjevam, nikad se ne zna. A ko pjeva zlo ne misli, to se već odavno zna.

13.02.2006.

BORBA ZA NOVI REŽIM

Danas sam bio emotivno povrijeđen. Taman sam sa društvom započeo priču o nečemu jako važnom kad me prekinuše u pola rečenice:" Daj šuti, majke ti, već smo to pročitali sinoć na tvom blogu".

Dakle na grub i nedemokratski način mi je oduzeto pravo da javno kažem šta mislim.

No opet, sa druge strane, sam jako zahvalan ovom blogu. Prvo ovdje mogu pisati o stvarima koje niko živ ne bi htio da sasluša.

Drugo, divno je što sad mogu citirati sam sebe: "KAO ŠTO JA KAŽEM NA SVOM BLOGU..:"

Sad ću malo da se pohvalim. Započeo sam dijetu sa nekim tabletama na bazi jabuke koje se rastvore u vodi. Pa se onda piju. Tablete.

A i lagano sam počeo mijenjati režim ishrane. Eto na primjer, značajan je korak to što više ne ustajem u dva u jutro da jedem grah i kiseli kupus.

Ja inače jako volim grah i kiseli kupus pa kad god mama ne zna šta da pravi ja joj sugerišem: " Ma grah, šta se misliš".

Da imam viška kila shvatio sam kad sam prije neki dan uspio doći do pola brda idući na posao, i onda me moja vlastita težina počela vući nazad. Jedva sam se izborio da dođem do posla. A onda sam nosio namještaj, jer sam se selio u novu kancelariju, pa sad ne znam od čega sam bio više umoran, od mojh kila, ili od nosanja namještaja...

Zato mi poželite sreću. Uskoro ćete na ulicama grada gledati jednog elegatno odjevenog muškarca (samo da podsjetim radi se mojim novim odjevnim predmetima na koje sam spičkao cijelu platu), i naravno vrlo, vrlo skladno građenog.




12.02.2006.

PRIČA O TROJCU ILI ČETVERCU

Mili moji...

Pošto će i ovaj tekst sadržavati riječi izrazitog seksa opet preporučujem roditeljsku pažnju.

Dakle danas smo išli u Mostar. Prvo je padao snijeg i nebo se pravo natmurilo pa smo rekli da nećemo ići u Mostar. Jer se natmurilo. Nebo.

Onda smo ipak shvatili da je ovo standardna sarajevska tama i da je možda u Mostaru sunce. Nismo imali koga pozvati pa smo glasali u kolima i krenuli na rizik. Meni je bilo pravo drago. Što smo krenuli. U Mostar.

Nekako se sama po sebi nametnula priča o seksu. Kakvu ko pozu voli, kad je ko zadnji put. Ja sam konstatovao da se više i ne sjećam zadnjeg puta, sa zebnjom, da polako ali sigurno zaboravljam STVARI. Nisam više siguran da li ću se u ključnom trenutku moći sjetiti svih CAKA i TEHNIKA. No hajd reko, možda je to kao vožnja biciklom, pa se nikad ne zaboravlja.

Nekako smo se dotakli i teme kakav bi bio neki brak da živimo u troje ili četvoro. Kako bi to izgledalo.

Recimo ponedeljkom ja istresam smeće, a on (ili ona - da budemo, kako se to danas fensi kaže, gender sensitivni), troše posteljinu. Utorkom ona šije ili ide frizeru, a nas dvojica zarađujemo pare.

Moj resor bi u toj kombinaciji bilo recimo ministarstvo prosvjete i kulture (organizacija kulture našeg tro ili četvero- bračnog života). A njen neka bude nabavka i trgovina. Njemu ćemo ostaviti turizan. Pa šta je. Mora neko i o odmoru da se pobrine.

Kao što vidite, ONA je ovdje u povlaštenoj poziciji. Ona sama a nas DVA.

Situacija bi možda za NAS bila lakša kada bi se priča proširila na četvero. Onda bi se mogli lijepo podijeliti po sektorima, po horizontali i vertikali...

Ova priča nas je toliko ponijela da smo i zapjevali:

"Bez tebe sam sad ostao,
crnom vragu sebe dao,
ja sam samo pijanica,
bez tvog oka lutalicaaaaaaaa".

Inače ovo je bila hit pjesma današnjeg putovanja.

U Mostaru je danas bilo toplo vrijeme. Bilo je sunce. Zato i znam da je bilo toplo vrijeme.

Sjeli smo u neki kafić u kojem smo evidentno bili najstariji gosti. Dženi je namignuo neki frajer, kaže da je to bio najružniji iz tog društva, a ja sam uspostavio konstruktivan dijalog sa curom koja je imala iste pantole kao Dzeni.

Kad smo se vraćali iz Mostara auta su nam blendovala. Mislili smo da je policija ali nije bila. Tek kad smo došli kući shvatili smo da su nam farovi toliko prljavi da se naša svjetla nisu uopšte vidjela.

Tja, ne može sve biti po taman...

11.02.2006.

BITI ŽENA

Danas sam sa Dženi bio u, kako se to danas fensi kaže, shoping-u.

Nisam ni znao kako tako brzo mogu potrošiti pare. U jednom trenutku sam se uhvatio da brže trošim pare nego što gledam izložene artikle. I moram vam reći da su naše prodavačice jako, jako ljubazne i poslovne. U jednom trenutku je Dženi pitala: " A jel možemo mi proći iza ovog pulta da pogledamo cipele" ?

"E ne može", dobila je čvrst i odlučan odgovor.

Kupili smo svega, moram se pohvaliti. Još da mi je sada para da to obučem i izađem ko čovjek da popijem piće...

"Sad, kad se pojavljuješ na medijima moraš na nešto ličiti, to više nije tvoja privatna stvar", tješila me je Dženi.

Dok smo tako shopingovali, započeli smo priču o tome šta znači biti žena. Ja sam postavio teoriju po kojoj su feminizam izmislili muškarci kako bi još jednom zajebali žene.

Dženi je na to rekla: "Moguće, trebalo bi to istražiti". Sjetila se nekog istraživanja u kojem je navedeno da je Hitler zapravo svoje govore pisao kao da ih piše za ŽENE. Onda su one povele djecu, a djeca tate i tako mi dobismo što dobismo.

Pokušao sam se zamisliti kao žena. Imao bih jedno 40 kila viška ali mislim da bih bio dobra žena. Znam napraviti pitu, imam jake ruke za masažu kad se muž vrati sa posla, a posljednjih dana razmišljam da upišem kurs šivenja. Ne znam da li sam vam rekao da sam do sada završio kurs ronjenja, hortikulture, hipnoze i padobranstva, s tim što padobranstvo još nisam polagao jer me je bilo strah iskočiti iz aviona.

I da, bi bih dobra žena jer sam za manje od sata potrošio platu. I začudo dobro sam se osjećao probavajući svoje krpice, kako se to danas fensi kaže, "komade" kod kuće.

Nije ni nama muškarcima lako.

Zamislite jedan prosječni brak. Dobar seks je prisutan samo prvih šest mjeseci do godinu, a onda se brak pretvori u jedno 30 - 40 godina smaranja. Strast se izgubi. Ona ima viklere, on ima brkove i smrde mu noge, one ne voli prati suđe on ne voli ići na fitnes, ona gleda španske serije da vidi nekog ko je zgodan i lijep ko što je bio njen muž, a on gleda akcijske ili edukativne (valjda vam je jasno da to nisu stvarno EDUKATIVNI) filmove, da bi vidio ženu kakva je bila njegova prvih šest mjeseci.

Što smo više ja Dženi debatirali oko žena i što smo više kupovali ja sam lagano shvatio kako je vama ženama ipak teško. Mene je ovaj šoping i fizički i finansijski toliko izmorio da se jedva držim na nogama. Pa pobogu žene kako vam sve ostalo polazi za rukom!?

Ja stvarno nisam pametan da to shvatim.

Žene svaka vam čast !






11.02.2006.

RODITELJSKA PAŽNJA

Današnji post će biti malo intiman. Zato se preporučuje roditeljska pažnja. Sljedeće riječi mogu sadržavati scene nasilja, izrazitog nasilja ili pornografije.

Današnji dan će ostati duborok urezan u mom sjećanju. Prvo naišao sam na čudnu skulpturu u parku koja je prikazivala sliku žene savijene u nekoj čudnoj pozi. Ispod je velikim crnim slovima neki još slobodniji umjetnik dopisao i naslov ove skulture: «HEMOROID» !

Izgleda da je to onda pokrenulo lavinu čudnog ponašanja. Valjda su ljudi shvatili da to u stvari i nije skulptura već oglasna ploča pa je neko malo manjim ali isto tako crnim slovima dopisao:» PRODAJEM BUBREG» !

Šteta što nisam imao flomaster. Baš da dopišem da prodajem sirup protiv depresije. Ko zna, možda ja i unovčim svoj debakl sa tim sirupom.

Danas su me također preselili u drugi kancelariju. Zapravo selio sam se sam. Tako da sam pretrpio izvjesno nasilje noseći stolove, ormare i sl. Jedva kuckam koliko me ruke i prsti bole.

No sada imam više sunca u kancelariji a ima i mali balkon pa ću ljeti tu moći popiti kafu. Da pravo kažem zaboljelo me je kad sam vidio koliko su se NEKI obradovali (namjerno pišem velikim slovima pa nek se NEKI prepoznaju) što se selim u drugu kancelariju. Mene je više boljelo što sam sve to nosio. Ruke, noge, leđa, sve me je boljelo.

S obzirom da cu sada biti sam rješio sam da izmislim novu kolegicu. Nedostajaće mi dijalog te se nadam da shvatate zašto sam morao pribjeći ovako radikalnim mjerama. Zvaću je MIMI. Nek ona mene zove kako hoće.

Danas sam spoznao kako je tako lako biti bolestan. Toliko ljudi boluje od svačega. Izgleda da je baš in u 23 godini biti bolestan. Prijatelj mi se požalio. Rekao mi je tiho kako sumnja da ima rak. Kaže da je rekao i roditeljima. Stari ga spuco toliko šamarom da sada ima puknuti zub.

Tja...Kažem vam stresan dan pun nasilja i izrazitog nasilja.

10.02.2006.

PRIČAČI VICEVA I SIRUP - POST TROBROJ

Dragi moji...

Nije me dugo bilo. Do sada sam dvaput već napisao tekst ali sam greškom izbrisao post. I tako dva puta.

Odmah da kažem da ću zato sada napisati mali dvo ili tro broj ovog posta. Da nadoknadim izgubljeno.

Moja kolegica mi je pokušala neki dan ispričati vic. Ali se nije sjetila kako ide. Tako da nije bila sigurna da li je mačka prvo bila na krovu pa je pala, ili je krov bio klizav. Kaže da zna da je vic pravo smiješan samo što se ne može sjetiti da ga ispriča.

Bilo kako bilo uspio sam samo za vas saznati kako u stvari taj vic ide: Dva prijatelja srela trećeg i ovaj ko iz vedra neba reče: Čuj uginula ti je mačka". Vlasnik mačke, jedan od ove dvojice, se šokirao jer mu je to bio omiljeni kućni ljubimac. Drugi prijatelj ovog donositelja vijesti odvede u stranu i reče mu: "Pa kako si mogao tako direktno, što ne paziš malo. Prvo si trebao reći da je mačka bila na krovu, pa je krov bio klizav, pa je onda mačka hodala po krovu, pa eto, tako, pala je".

Tada se ovaj okrenu i reče tužnom i potresenom prijatelju: "Hej zaboravio sam ti reći još nešto, tvoja mama je bila na krovu, i krov je bio klizav..."

Moram reći da sam posljednjih dana pretrpio mnoge šokove. Prvo mi je rečeno da platu možda zadugo neću primiti. Možda oko 8 marta, a i to je proizvoljno rečeno. Ne sjećam se šta mi je dalje rečeno jer mi se disanje ubrzalo, rad srca postao nepravilan, a svijet oko mene čudno izgledao.

Čak je i kolegica primijetila da sam nešto blijed. Udario sam sebi šamar dva da nabacim malo crveni na lice. Baš ne volim kad sam blijed.

Pošto su se neki od vas interesovali za onaj moj sirup protiv depresije, moram sada kratko izvijestiti njegovo djelovanje. Prvo, dobar je i stvarno razgali, što bi rekli stari ljudi. Drugo ja po cijelu noć ne mogu od njega spavati. Mislim da se ovo treba piti u jutro, ali kako je sve u eksperimentalnoj fazi nije ni čudo što se tu i tamo potkrade greška.

I treće ja stvarno ne znam šta da radim sa 30 litara sirupa. Imate li vi neku ideju? Jel' se ovo može patentirati i prodavati. Eto za najorginalniju ideju dajem najmanje litar kao nagradu.

Danas sam bio pozvan na neki, kako je to danas fensi reći, ewent. Dobili smo pozivnice i ja sam otišao sa kolegicom. Iskoristio sam ovu priliku i na tuđem ewentu dijelio naše promo materijale, olovke, bedževe...

Svi su bili u svečano krutim odijelima. Sve je bilo tako šareno, sve nijanse teget plave i crne. Čak su neko takmičenje na kraju obraćanja najavili zvonom. I svi su dražesno pljeskali toj ideji. Sreća da sam ja popio sirup koji mi je omogućio da baš u tom trenutku budem taaaaakoooo daaaaleeeekkkoooo....



05.02.2006.

BEDAK !

Danas sam došao na posao iako je neradni dan. I sjedim sam u kancelariji. Jer je neradni dan i nikoga nema. A meni je baš lijepo jer mogu slušati muziku koliko god hoću.

Eto baš je izašao novi CD od Esme Redžepove i ima nekoliko pjesama koje su stvarno haos. Ima o ona legendarna koju je pjevao ko je stigao i kako je stigao: Chajurije Shukarije...

Najgora mi je ona verzija sa Zdravkom Čolićem. Posebno onaj dio:"Ja se zovem Ivana, a tata me zove zlato, rekla sam mami kad porastem, udaću se i zato rastem, rastem, jedva čekam da porastem"...

Pokušao sam dogovoriti nekoliko kafa sa društvom, ali sam bio zaboravio da je nedelja fenski dan za ne biti pri šutu, biti down, ne dati nam se, biti u bedaku...

Tako da ću kasnije sam na kafu. Meni nije ni bedak i da mi se. Mora da je ovo od onog sirupa protiv depresije od sinoć. Eto već djeluje a ja se bio prepao da sam džaba popio 3 lita soka.



05.02.2006.

NESANICA...

Jutro je. I ja ne mogu da spavam. Zato i znam da je jutro jer kroz maglu vidim kako sviće.

U ovom gradu ili je magla ili pada mrak. Malo po malo svima nam pada mrak. Moja mama kaze da izgledamo ko da nam je neko neke jake sihire nabacio. Kaže zvaće onu vidovitu Bebu, iako joj voditelj izgleda vidovitije od Bebe. Ili onu Džemilu koja uz to ima i saradnike. Kaže zvaće ih sve samo da vide ima li svjetla na kraju tunela.

Kanarinac nam je danas opet pjevao. To mu je drugi put za godinu dana od kako je prestao pjevati. Niko nije znao razlog zašto. Mislim da je i njemu pao mrak.

Sinoć je magla bila tolika da nismo izašli vani. Bojali smo se da se više nećemo znati vratiti kući.

Danas smo pravili neki ljekoviti sok. U zgradu nam se doselila komšinica koja se već 30 godina bavi ljekovitim biljem. I onda je mami dala recept za neki sirup, koji kad se razmuti pa pije djeluje protiv depresije. Tako da sam cijeli dan pio sirup. Protiv depresije. Još nije počelo da djeluje. Možda mi se zato i ne spava. Čekam da počne da djeluje....

03.02.2006.

HAJ PROŠETALA SULJAGINA FATA!

Danas mi je dan počeo veselo. Bila je magla i morao sam kupiti sve novine. Izašli smo u nekoliko novina i u većini su pogriješili i ko smo i kako se zovemo i u kojoj nam firmi radi direktor.

Živjelo BiH novinarstvo.

Kolegica Fata po cijeli dan sluša: Haj prošetala suljagina Fata". Kaže da joj je to autobiografska pjesma i da je pravo pogađa. Kad malo bolje razmislim mene odavno ništa nije tako pogodilo. Jedino sam nedavno čuo pjesmu: "Zaljubi se momče mlado". Sjetio sam se da sam se i ja jednom bio zaljubio. Pa smo onda tri mjeseca bili zaljubljeni. Pa mi je onda rečeno: "Znaš, bebo, shvatila sam da te ipak ne volim toliko koliko sam ti rekla da te volim. Ne znam da li me razumijes"?

Kolegica se slikala sa VAŽNOM osobom. Najvažnijom od jučer. I sada kaže da pripazim kako joj se obraćam. Mogao bih trpiti posljedice zbog toga. I ona sam sada izbjegava ljude oko sebe. Ipak je ona sada prevažna za ljude oko nje.

Zvali su me iz EUFORA. Hoce da naprave EUFOR SHOW. Ko da već nije.

Kolega nam je upravo saopštio da će da se preseli kod drugog kolege. Ostaće u istoj kući iako smo pomislili da ide van kuće. Kaže da mu treba dodatni izlaz. Za telefon. A mi smo mu rekli: "Možeš izaći iz kuće kad god hoćeš".

Na kraju mu je rečeno:" Možeš dobiti telefon, ali ne i izlaz. Znači kad njemu zvoni, zvoni i tebi".

Sad su mi rekli da će da me ograde zidom, da ništa ne čujem.

Eto i onda se ja čudim što me dugo ništa nije pogodilo...

Tja....

Kolegica mi je opet prijetila. Pokazala mi je sliku naoružane kćerke i poručila da pazim šta radim. Jer je naoružana. Kćerka je bila na prvom mjestu u reprezentaciji BiH u streljaštvu. Imaju i pehar i sve zlatne medalje. Dakle neće me promašiti nema šanse.

02.02.2006.

VAŽNI GOSTI

Danas su nam došli neki važni gosti. Ima li su i svoju press konferenciju. Bilo je toliko novinara da su gosti morali otići kako bi novinari stali. Onda više nismo imali važnih gostiju izuzev dva tri najvažnija.

Zaboravio sam reći da su važni gosti doveli svoje važne goste, koji su imali svoje važne goste koji su poveli važne goste. Tako da samo imali sobu punu važnih gostiju.

Kolegica mi je danas zaprijetila da će i ona zamoliti Marija da joj napravi Blook. Pa će me onda staviti nek sav svijet zna kakav sam ja.

Jutro sam bio na televiziji. Bilo mi je strašno vruće pa su otvorili vrata i onda mi je bilo strašno hladno. Zamolili su me da dam intervju ispred zgrade. Bilo je toliko hladno da se sve pušilo dok sam govorio.

Nakon gostovanja na televiziji dobio sam nekoliko poruka kako mi odijelo i košulja dobro stoje i kako sam hajvan jer to stalno ne nosim. Dženana mi je ponudila da mi lično odabere za jedno 200 -300 maraka nešto ljudski da se mogu obući.

Ne znam da li je do medija ili važnih gostiju, ali sam se danas osjetio jako važnim.

Valjda će proći...

Zabrinut sam za sebe.

01.02.2006.

KOMPLIMENTI

Danas nisam zakasnio na posao.

Ali mi se zato jako spavalo. Jedva sam ustao. Pokušao sam primijeniti tehniku pozitivnog razmišljanja i dok je mama pravila jutarnju kafu išao sam po kući govoreći: " Sve je dobro u mom životu, sve je savršeno, osjećam se divno" !

"Ti bogami sine nisi normalan", rekla mi je mama tužno me pogledavši nekoliko puta.

Kanarinac je jutros spavao. Mislio sam da nije bolestan.
"Nije, rekla mi je mama, i na njega je uticalo ovo sa GRAS-om pa je utučen, ne ustaje mu se. Eh da je i meni biti kanarinac".

Danas sam sebi napravio vizit kartice sa kojima sam bio jako sretan. Skoro da sam se osjetio kompletnim. Kolegica mi je rekla:

"Hoću i ja"!
"E nećeš, rekao sam, ja sam od usta otkidao da napravim ove kartice".

Dao sam jako lijep kompliment kolegici sa kojom radim. Rekao sam joj da je kao sumporna kiselina. Potrebno je jako malo da bi se izazvalo djelovanje, dimi kad se upotrijebi i ostavlja trajne posljedice.

Tada sam ipak shvatio da ne možeš baš sve upotrijebiti kad daješ komplimente.

Baš šteta...


31.01.2006.

JA SAM MC...

Danas sam zakasnio na posao. Sreća je da je i moj šef zakasnio na posao. I sekretarica. I još pola koordinatorskog osoblja. Gradski prevoz je bio obustavljen radi štrajka.

Umalo se nisam potukao sa taksistom koji me je uvjeravao kako je legitimo pravo ljudi da blokiraju ulice, saobraćaj, autoputeve, sve što se da blokirati kako bi pažnju skrenuli na svoje probleme.

"Čiju pažnju, pitao sam" ?

"Pa vladinu"!

"A što onda niste otišli pred vladu" ?

Eeeeeeeee...

Pred vladom možeš fasovati. Vlada te može ignorisati, koliko ono, 176 dana, i idemo na više...

Jednom rječju, živimo "On the edge" što bi rekli englezi.

A sjećam se kad su još jučer obećavali da ćemo jesti zlatnim kašikama. Dorbo kašika imamo, ali je sve manje sadržaja na našim tanjirima...

Danas sam zakasnio na posao.
I poželio da me otmu svemirci i odvedu negdje daleeeeeekooooo...


JA SAM MC !
<< 02/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728

MOJI LINKOVI
MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
21593

Powered by Blogger.ba